Župa Vidovec i crkva svetog Vida

Prvi pisani podaci o postojanju vjerskih objekata na području današnje općine Vidovec dolaze iz XIV. stoljeća.

Naime, godine 1334. gorički arhiđakon Ivan sastavio je glasovite Statute zagrebačkog Kaptola, odnosno popis župa Zagrebačke biskupije. Na tom popisu, među župama Varaždinskog arhiđakonata, nalazi se i Župna crkva sv. Ulricha u Zamlači. Iako popis iz 1501. godine nema nekih bitnijih razlika, za vidovečki je kraj više nego znakovit. Uz to što donosi imena župnika i ostalog svećenstva Varaždinskog arhiđakonata, govori i o tome da službu župnika u Župi sv. Vida u Zamlači obnaša svećenik Blaž. Znači, u Zamlači se više ne spominje Župa sv. Ulricha, nego Župa sv. Vida.

"Sv. Vid zaštitnik je ljekarnika, kotlara, pivovara, plesača, glumaca, gluhonijemih, te pomoćnik protiv "Vidova plesa" (grčenja i trzanja mišića)." (LILZK - str.584.) Njemu u čast u Hrvatskoj su podignute brojne crkve. Blagdan sv. Vida slavi se 15. lipnja i toga dana u Vidovcu se održava veliko proštenje na koje dolaze i vjernici iz okolnih župa.

O postojanju crkve i župe u Vidovcu govore i podaci iz 1574. i 1649. godine. Unatoč nedostatku pisanih dokumenata, koji bi otkrili više pojedinosti o vidovečkoj prošlosti od XIV. do XVIII. stoljeća, ipak se može zaključiti da se, najvjerojatnije, na mjestu današnje župne crkve još sredinom XVI. stoljeća nalazila crkva sv. Vida uz koju se nalazilo i groblje.

undefined


Ta se crkva prvi put spominje 1574. godine za koju istraživač i putopisac Gjuro Szabo drži da je bila "očito gotska". O tome kako su crkve toga doba izgledale govore i podaci iz 1638. godine. Te je godine napravljena kanonska vizitacija Varaždinskog arhiđakonata. Za vidovečku se crkvu navodi da je bila zidana i da je imala sakristiju. Svetohranište je najprije bilo uza zid, a kasnije je prema odredbama Tridentskog sabora preseljeno na glavni oltar. Crkva je imala drvenu propovjedaonicu i zidani kor za razliku od ostalih crkava i kapela Varaždinskog arhiđakonata u kojima je kor bio drveni. Problem rasvjete unutar crkve bio je riješen tako što su sa stropa na konopima visjela četiri svijećnjaka, a svijećnjaci su bili postavljeni i na bočnim zidovima. Vidovečka crkva u to doba nema stalnu ispovjedaonicu, a bogoslužje u ljetnim mjesecima služeno je u predvorju.

Gradnja današnje crkve započeta je 1820. godine. Zahvaljujući zauzimanju i brižnosti ondašnjeg župnika Petra Laurenčića, radovi su završeni devet godina poslije kada je, na radost vjernika, novoizgrađena crkva blagoslovljena. Gradnju nove crkve novčano je izdašno pomagala Eleonora Patačić, a zdušno ju je u tom plemenitom činu podupirao podban i veliki župan zagrebački Donat Lukavszky. Crkva je nakon toga više puta uređivana.
Godine 1843. stare, dotrajale i nefunkcionalne orgulje zamijenjene su novim, a 1911. godine godine kupljene su nove orgulje pneumatičkog sustava s jedanaest registara, izrađene u Mariboru. Crkvu su 1906. godine oslikali priučeni talijanski soboslikari, a oslikana je po intencijama ondašnjeg župnika Karla Zabavnika koji je cijeli svoj svećenički vijek proveo u
Župi Vidovec. Rođen je u Štrigovi 1860. godine, a umro u Vidovcu 1936. godine. Riječ je, uz dugogodišnjeg vidovečkog župnika Franju Šanjeka, o jednom od najpoznatijih vidovečkih župnika.

undefined


Posljednja velika sanacija crkve sv. Vida započeta je 1990. godine. Duhovni pastir župljana u to vrijeme bio je vlč. Stjepan Filipec. U cijelosti je postavljena nova kapa zvonika, pokrivena bakrenim limom, a izvršena je i hidroizolacija temelja crkve.
Nakon demokratskih izbora i proglašenja hrvatske neovisnosti, jugoslavenska vojska i veliko-Srbi izvršili su agresiju na Hrvatsku pa su, posve razumljivo, župljani većinu materijalnih i drugih potencijala usmjerili na obranu zemlje, zbog čega su radovi bili nešto usporeni.
Kada su planirani radovi trebali biti privedeni kraju, u ranim jutarnjim satima 20. ožujka 1993. na orguljama je izbio požar koji se vrlo brzo proširio i zahvatio unutrašnjost i dio krovišta crkve. U požaru je potpuno izgorjela netom obnovljena kapa zvonika, a nastale su i velike štete na instalacijama i crkvenom inventaru. Unatoč svemu, vrlo se brzo pristupilo obnovi i sanaciji požarom uništenih dijelova crkve te nabavci novog crkvenog inventara tako da je vidovečka župna crkva ubrzo zablistala još ljepšim sjajem.

Ispod novoizgrađene kape zvonika postavljena su nova zvona, uređena vanjska i unutarnja fasada, uvedeno centralno grijanje, nabavljen novi crkveni inventar i postavljena nova rasvjeta. Unutarnji prostor župne crkve prije požara bio je, kako kaže Gjuro Szabo, "na žalost skučen nezgodnom slikarijom", koja je u požaru uništena.

Kasnije, prilikom obnove, "slikanje" su potpuno premazane, a novopostavljene boje crkvi daju prozračnost i prostranost. Dosadašnja obnova vidovečke crkve rađena je sustavno i stručno. Kada obnova bude u potpunosti dovršena, vidovečka će crkva po nekim detaljima biti posebna u Hrvatskoj. Naime, ondašnji župnik Stjepan Filipec pokrenuo je ideju da se na prozore crkve postave vitraji na kojima će biti prikazani svi hrvatskih sveci: sv. Nikola Tavelič, sv. Leopold Mandić i sv. Marko Križevčanin, te blaženici Augustin Kažotić, Gracije iz Mula, Ozana Kotorska i Alojzije Stepinac. Realizacija ideje započeta je 1995. godine postavljanjem vitraja s likom sv. Leopolda Mandića. Godinu dana kasnije postavljeni su vitraji s likom sv. Nikole Tavelića i sv. Marka Križevčanina, a izradio ih je akademski slikar Juraj Žaja iz Aržana kod Imotskog. Očekuje se da će ova zamisao biti uskoro realizirana do kraja.

Posebno svečano bilo je u proljeće 1998. godine kada su u crkvi ponovo zasvirale orgulje što su ih, zahvaljujući Stjepanu Kučku, Vidovečkoj župi poklonili vjernici njemačkog grada Holztraubacha. Riječ je o orguljama starim više od sto godina, izrađenim u njemačkom gradu Regensburgu u orguljaškoj radionici "Binder i Siemann" i, kažu stručnjaci, djelo su izvrsnog majstora. U nazočnosti brojnih vjernika i gostiju blagoslovio ih je mons. Marko Culej, biskup varaždinski. Uz ostalo, u crkvi se danas nalaze i nadgrobne ploče ili grobovi najvećih donatora Vidovečke župe Stjepana Patačića i žene mu Barbare Beković, Federika Patačića i Donata Lukavszkog.

undefined


Od ostalih vjerskih objekata smještenih na području Vidovečke župe, svakako treba spomenuti stup s reljefom sv. Florijana na raskrižju cesta u središtu Vidovca. Na stupu se nalazi i figura Isusa u sjedećem položaju i natpis: "QUII PASSCIS EST PRONOBIS, MISERERE NOBIS. ANNO DNI 1672." Stup je 1946. godine obnovljen i obzidan betonskom kapelicom na koju je postavljen i natpis "U ČAST TRPEČEM ISUSU".

U Župi Vidovec gotovo da nema naselja koje nema svoju kapelicu ili križ. Povijesni izvori govore da je još 1638. godine u Nedeljancu postojala kapela sv. Stjepana. Imala je zvona i bila bez sakristije. Uz kapelicu je bilo i groblje.

undefined


U Cargovcu, na križanju ceste prema Zamlači, nalazi se lijepo uređena kapelica sv. Florijana, izgrađena 1880. godine. Dao ju je sagraditi ondašnji župnik Ivan Zrinšćak s kapelanom Lahom. S obzirom na to da se u Gojancu i Nedeljancu broj vjernika iz godine u godinu povećavao, sredinom osamdesetih, unatoč protivljenju ondašnjih vlasti, započeta je gradnja nove kapele u Nedeljancu.

Kapela je posvećena blaženom Augustinu Kažotiću i Svetoj Obitelji. Posljednjih je godina uređen dio unutrašnjosti i sagrađen zvonik.
Crkva je oduvijek, ne samo u Vidovcu, davala veliki pečat duhovnom, nacionalnom i kulturnom razvoju vjernika. Tako je i danas! Župa Vidovec koncem 1998. brojila je oko 5.000 vjernika. Godišnje se krsti do sedamdesetak djece, a na vječni se počinak isprati i do 60 umrlih.

Do 1997. godine Župa Vidovec, sa još deset župa, nalazila se u sastavu Donjovaraždinskog dekanata Zagrebačke nadbiskupije. utemeljenjem Varaždinske biskupije 1997. godine Župa Vidovec postaje njenim sastavnim dijelom. Za prvog varaždinskog biskupa papa Ivan Pavao II. imenovao je mons. Marka Culeja. Dužnost župnika Župe Vidovec posljednjih nekoliko godina obnaša vlč. Dragutin Bogadi. Budući da općinske granice nisu istovjetne s granicama Župe Vidovec, nabrajanje i opisivanje sakralnih objekata na području općine Vidovec nastavljamo s nekoliko podataka o Kapeli sv. Antuna Padovanskog i još nekim vjerskim spomenicima na području Tužnoga.