Dvorac Krkanec i "Vinsko sveučilište

Vino i vinski običaji oduvijek su bili sinonimi za slavlje i veseo društveni život. Dok se veliki gradovi, više ili manje, hvale kako imaju velika sveučilišta na kojima tisuće studenata proučava jezikoslovlje, povi-jest, pravo, medicinu, tehniku i druge znanosti, Krkanec s pravom može istaknuti da je imao jedino "vinsko sveučilište"!

U svom dvorcu u Krkancu 1696. Baltazar Patačić (1663.-1719.) utemeljio je društvo "Pajdašija od pinte", odnosno "Društvo vinskih doktora". Društvo je okupljalo vrlo uglednu i utjecajnu gospodu hrvatskog političkog i kulturnog života s konca XVII. i početka XVIII. stoljeća. Primjerice, uz Baltazara Patačića, među članovima tog društva bili su podban Ivan Rauch i književnik Pavao Ritter Vitezović.

undefined


"Pajdašija od Pinte" imala je svoja pravila, a službeni jezik društva bio je latinski. Da je dvorac u Krkancu bio omiljeno okupljalište onodobne gospode govori i knjiga "vinskih doktora". Svi koji su uspjeli ispiti pintu vina na eks, a to je mjera od 2,75 litara, dobivali su status "vinskih doktora" i posebno vinsko ime. "Vinski doktori" upisivani su u posebnu knjigu čiji naziv u hrvatskom prijevodu glasi: "Popis doktora promaknutih na vrlo glasovitom novo-medicinskom fakultetu". Prema pisanju Stjepana Beloševića u Vidovcu (Krkancu), uz "Pajdašiju od pinte", nalazila se i loža slobodnih zidara.

Dvorac u Krkancu, prvenstveno zahvaljujući grofu Baltazaru Patačiću, zauzimao je istaknuto mje-sto u hrvatskom društvenom životu toga doba.

undefined

 

Grbovi obitelji Patačić i Beković s natpisom, Dvorac krkanec - XVII. stoljeće


Baltazar Patačić nije poznat samo po tome što je utemeljio "vinsko sveučilište", naime, književni povje­sničari za njega bilježe da je pisac "Diariuma" (dnevnika) u kojem je opisao dio hrvatske povjesnice od 1687. do 1717., a istakao se i junaštvom u borbi protiv Turaka. Životna načela, kojima su se Patačići klanjali i po kojima su živjeli, jasno su istaknuta na mramornoj ploči što se i danas nalazi iznad glavnog ulaza u dvorac. Uz obiteljske grbove Patačić-Beković, ispisan je latinski tekst koji u hrvatskom prijevodu glasi: "U Tebe sam se Gospodine pouzdao i neću se smesti do vijeka", a ispod grbova piše: "Stjepan Patačić od Zajezde, pronotar kraljevine Slavonije s dragom ženom si Barbarom sebi i katoličkom potomstvu dao je posvetiti godine 1616."

Plemići Patačići u Hrvatsko zagorje doselili su iz Bosne početkom XVI. stoljeća i bili su veliki darovatelji Crkve i zbog toga su često sahranjivani u crkvama. Tako je bilo i za njihovog boravka u Krkancu. U staroj Crkvi sv. Vida bio je pokopan Stjepan Patačić (umro 1636.), a kada je godine 1829. dovršena gradnja nove crkve u nju je prenijeta njegova nadgrobna ploča. U toj crkvi još se nalazi i nadgrobna ploča Federika Patačića.

Izumrćem muške loze baruna i grofova Patačića u prvoj polovici XIX. stoljeća, grofica Eleonora Patačić više imanja i dvoraca, među kojima je i Krkanec, oporukom od 1. listopada 1828. ostavila je, kako piše Stjepan Belošević "podanicima dobra" tim "da im se u slučaju kakove nenadane i izvanredne nesreće imadu razmjerno prema šteti razdijeliti potpore". Eleonora je umrla 1834., a ovršiteljem oporuke i upraviteljem zaklade imenovala je Antuna pl. Kukuljevića. Njegovom smrću 1851. godine upraviteljem zaklade postaje sin mu Ivan pl. Kukuljević-Sakcinski koji se vrlo brzo zahvalio na ukazanoj časti pa je zaklada povjerena županijskom blagajniku. Imanje u Krkancu, kao i neka druga koja su bila u vlasništvu obitelji Patačić, godine 1860. prodana su na javnoj dražbi, a dvorac Krkanec kupio je grof Karlo Erdody. Od dobivenog novca utemeljena je zemaljska zaklada Eleonore grofice Patačić, a od kamata te zaklade bivšim podanicima dodjeljivane su izdašne potpore.

Nakon Erdodyevih, dvorac Krkanec je rasprodan i danas je u posjedu više obitelji.

Legenda o Vinskom sveučilištu u Krkancu

"Dižimo gospodo pehare! pijmo na eks! To vam Je uvjet za upis u prvi semestar" - zaorio je dvoranom u Krkancu prodoran glas grofa Baltazara Patačića. "Tako! A sada poslušajmmo prvu lekciju koku ćemo nazvati - "In vino veritas". Tko želi postati član "Pinte" i doktor vinskih nauka mora puno kupica vina posrkati."

Smijeh i grohot mladih vlastelinčića što su se na Krkancu okupili s obližnjih imanja, pa čak i iz Zagreba, popratio je domaćinov poziv, a zatim nastade tišina koju je narušavalo klokotanje vina što je nestajalo u plemićkim grlima. Zatim se cijelom skupu, okrenut prema stolu, na kojem su upaljene svijeće nalazila "Pinta" puna vina, obratio domaćin, grof Patačić slijedećim kićenim riječima poput kakve molitve.

"Sad već Sorbono, šuti - reći ću bez uvrede. Oni, koje ti uvrštavaš među doktore i kojima otvaraš put do časti, u ovoj će kući jedva moći postati učenici. Ova je prava škola doktora, ova učena Minerva napitaka pruža učenim znanost, liječnicima liječničko umijeće, pravnicima otvara zakone, a svećenicima brevijar. Vojnicima pruža štita, narodu posvemašnju sigurnost. Ona štuje ljudska prava, a ne želi kršiti ni Božja. U Pinti je naime, kvintesencija znanosti koja govoru daje uvjerljivost, a pjesništvu ljupkost. Stoga poslije malo drugih, ona s pravom postaje peti fakultet."

Tim riječima grofa Patačića bila je završena ceremonija osnutka prvog vinskog sveučilišta u Hrvata prije gotovo tri stoljeća.